U 22. distriktu Beča, Aspen Seedstadtu, uskoro bi trebalo da nikne naselje sa 22.000 stanovnika, a dospeće na novinske stupce ne zbog pametnih štedljivih zgrada ili modernih saobraćajnica već, najverovatnije, zbog – šargarepe koja niče na simsu. Prema predlogu koji je zasad u razmatranju, stanovnici ovog bečkog naselja mogli bi postati sami svoji poljoprivrednici, s voćem i povrćem koje će gajiti u parkovima, oko okućnica, na terasama i fasadama.Ovog septembra je na samoj oglednoj lokaciji - na prostoru napuštenog aerodroma - profesor dr Verner Kvarda sa Univerziteta za prirodne resurse i životne nauke održao dvonedeljni seminar iz permakulture. Pohađali su ga učenici, profesori i studenti iz mreže eksperata ’Akademia Danubiane’, mahom iz istočnoevropskih zemalja, pozvani da daju svoje ideje i doprinos konačnom uobličavanju ovog (verovatno) bečkog ’vrtnog naselja’, koje bi bilo uređeno po konceptima permakulture.
U početku ocenjivana kao subverzivna i revolucionarna, danas je ideja permakulture postala model po kome se kreiraju čitave (ne samo) urbane zajednice. Permakultura je složenica termina ’permanenta agrokultura’, čiji su tvorci dva Australijanca, Bil Molison i Dejvid Holmgren. Oni su još 1974. razvili ideju o permakulturi kao održivom načinu obrađivanja zemlje. Ideja je počela da zadobija pristalice četiri godine kasnije, kada je Molison objavio knjigu „Permakultura 1“. On i danas u svojim poznim godinama podučava volontere koji, s gumenim čizmama na nogama i zaštitnim rukavicama, hrle na njegovu ’Tagari’ farmu da bi na njoj uživo učili o konceptu permakulture.

